21.11.2006.

Utjecaj frizure na zdrav razum obične žene...

Nakon jednog neuspjelog pokušaja puštanja kose, sada sam u drugom. Prvih 20 i nešto godina sam na glavi imala veliku količinu ufrčkanih dlaka od kojih ni jedna nije stajala na svom mjestu. Posljednje pošteno češljanje doživjema je sa nekih 10 godina, u vrijeme dok me mama timarila. Jednom prilikom sam imala sitni ispad tako što sam počela svoju majku manijakalno čupati tek toliko da vidi kako mi je. No moja majka nikada neće zaista znati kako se osjećam kad češljam kosu, jer sam je naslijedila od oca, koji je oćelavio. I tako, nakon tih 20-ak godina sam otišla kod frizerke da me ošiša. Nakon polusatnog odgovaranja  u kojem su me preklinjali da zadržim svoje diiivne loknice i rezala je kosu po malo, dok joj nisam pokazala na sliku annie lennox koja je stajala u frizeraju i rekla ONAKO HOĆU. Uz komentar, nisi normalna, pretvorila me iz dugogose raščupane brinete u kratko ošišanu plavokosu Annie Lennox.

Početkom 2005. godine odlučila sam prestati sa šišanjem i farbanjem te  pustila kosu da raste. Puštala sam je 3 mjeseca (inače sam se šišala svakih 15-20 dana) i pomislih SUCCESS! Sve dok jedno jutro nisam prespavala i zakasnila na posao. Umila sam se i oprala zube bez gledanja u ogledalo. Medjutim dok sam prolazilći pored ugašenog TV-a učinilo mi se da vidim sjenku Sideshow Boba. Kad ne lez' vraže, na glavi su mi se stvorila 3 gnijezda od spavanja (minimum) i kosa je jednostavno prkosila zakonima gravitacije (a da sam se u tom trenutku malo zadubila, vjerovatno bi srušila još par zakona fizike). Voda/gel/krema/vosak nisu pomogli. Naime poslije tog tretmana izgledala sam kao da glavu nisam oprala 6 mjeseci. Stavila sam jedinu, a uz to i papansku maramu na glavu i otičla na posao. Čim se smjena završila odjurila sam kod frizera da me ostriže.

Posljednji put sam se ošišala u julu. I na opšte oduševljenje mojih roditelja još uvijek me drži to nešišanje. Ipak ja sam tatina vila sa najljepšom kosom na svijetu. Mama me loži da izdržim preko zime... jer gdje ću se šišati po ovoj studeni.

 

Pro and con

"Jaaao kao ti je čudna frizura, ko ti je to davao mini val, baš ti je dobro to uradio." (Dao ga je moj tata mami prije 27 godina). Ima još gomila "da-je-meni-takva-kosa" ljudi kojima sam super sa ovom kosom. "Neeemoj se šišati. Sad izgledaš kao žensko." reče mi kolegica sa posla. To što imam sise pristojne veličine zanemarićemo jer su očito manji faktor ženstvenosti nego duga kosa.

Dvije osobe čija mišljenja cijenim su mi rekle da se ošišam i vratim se u blondu. Naime, ovako sam "samo još jedna riba loše frizure" i "Hajde da barem neke minjake furaš, pa da se čovjek okrene za tobom i dobaci ti nešto. Onako si imala kul friz"

Kako sam već godinama u maratonskoj vezi, a odnedavno i živimo skupa te se postavlja pitanje zašto bi mi bilo bitno da li će neko zamnom dobaciti nešto ili ne. E pa kako stvari stoje reklo bi se da je bitno. Moram iskoristiti frazu u izumiranju i reći da sam se u to vrijeme osjećala moćno. I istina je, dok sam bila kratkokosa plavka znala sam osjetiti poglede na leđima i lagala bih kad bi rekla da su mi smetali. No to se više ne dešava (s tim da sam u posljednjih godinu dana dobila 5-6 kg viška, nema nikakve veze za mojom tezom:)).

A koji *PEEEP* hoću

To je najveći problem. Što ni sama ne znam šta bih. Kao kratko ošišana platinasta plavka sa sivkasto-plavim očima izgledam poprilično zajebano. Sada, k'o  brineta, neloše frizure, kad se pogledam u ogledalo vidim nekoga ko 6 od 7 dana u sedmici ima "bad hair day". Dakle krarkokosa plavka... No u to vremena koliko sam bila kratkokosa, naučila sam poštovati ljude sa malo i nimalo kose. Jebota kako je samo hladno po glavi, a ako kojim slučajem stavim kapu na glavu izgledam ko hodajući falus. A i poželila sam malo dužu kosu. Dakle duga.... Ali ipak... mislim da sam se bolje osjećala sa kratkom... Dakle kratka...

Aaee.... idi u *PEEEP* i ti i tvoja kosa.

LINKZ

MEJL

BLOGZ

JEDI-JEDI-JEDI
42688