08.12.2006.

Dugi post o danu kada sam zaboravila slušalice

Nemogu se pohvaliti osobinom "people person". Nisam neki stručnjak u u neobaveznom ćaskanju sa ljudima koje skoro i ne poznajem. Zato kuda god krenem sa sobom nosim muziku i knjigu te se isključim iz vanjskog svijeta za vrijeme voženje u gradskom saobraćaju ili tokom solo šetnje gradom.

Danas sam na frku izašla iz kuće i dok sam žurnim korakom išla do stanice, prekopavala sam svoju, uvijek neurednu torbu u potrazi za svojim divnim slušalicam za mp3 player.

Kada sam ušla u tramvaj i sjela, sa užasom i nevjericom, konstatovala sam da su slušalice ostale vjerovatno na ormariću za cipele. Štivo nisam imala jer sam namjeravala kupiti Klik usput, ali vremena nije bilo.

Kad na sljedećoj stanici grom i pakao. Kao da se čitav univerzum okrenuo protiv mene. Ušao je lik koji radi samnom i k tome praaavo mi ide na živce . Mogla bi opisati zašto, ali poučena ranijim (lošim) blog-iskustvima, taj dio ću preskočiti.

*samo da me ne vidi, samo da me ne vidi.....*

Ugledao me, razvukao usne u osmjeh i dok se spoštao da sjedne pored mene specifičnim tonom glasa rekao je (da ne kažem urliknuo): "Dobar, tiii!, Kak'a si mi?"

And now the weather
- nema magle danas, baš je lijep dan, a mi moramo raditi
- Pa eto, vrijeme i nije baš čemu. (Umjesto da zašutim tu i pokušam konverzaciju ubiti u startu, pravim početničku grešku) Za mene će dan biti lijep tek negdje krajem marta.
- Jel' to ne voliš zimu? Jo, meni je zima, jarane, ekstra pravo...
- (ja šutim)
- Skijaš li?
- Ne
- Pa ocam' tebi onda zima dođe ko prav crnjak.
- Aha
- Jo jes' vi'dla što je XXY skrh'o auto.
- ?!
- Ma onu novu oktaviju, crnu!
- a?!?!?!
- Ma kao ne znaš ko je on...  plavi onaj lik, vazda ima onu narandžastu traku oko vrata.
- Ahaaaa... (naravno i dalje blage veze nemam ko je lik)
- Sreća pa je kasko...
- Baš sreća

I tu je on do naše stanice ispričao šta mu je bilo sa hladnjakom, kako se nesreća desila... a ja sam samo klimala glavom i vikala jes, jes...

Extra, extra... Read all about it
Kada smo izašli iz tramvaja, ja sam rekla da ću preći na drugu stranu da kupim cigare. A on je otišao svojim putem.

- Dobar dan, jel imate novi Klik?
- Prodao se
- Dobar dan, jel imate novi Klik?
- Šta?!
- Klik, onaj hrvatski magazin.
- Ne držimo to.


Otišla sam na posao bez štiva.

Šta na poslu čitati u trenucima dosade. Riješenje... Avaz. Naime, to su novine koje već godinu dana dobivam svaki dan, no još uvijek nisam prokužila zašto, jer ih rijetko kada otvorim. Elem, uzmem ja da prelistam novine i da vidim šta se novo lagalo, preuveličalo... I dođem tako do rubrike jet set. I da vidimo tu... Điboni i koncert, Dubioza na turneji (klap-klap)...

Grupa "Regina" pred sarajevskom publikom.


I poslije tog naslova zatvorim novine i sjednem za ovaj blog editor.  Već neko vrijeme svaki put kada vidim "novi spot" za pjesmu "ljubav nije za nas" osjetim potrebu da sjednem za kompjuter i naserm se o Regini i ovoj našoj "rock sceni". Ali nikada taj računar nije bio u blizini.

Muzički sam odgajana pod palicom mog 7 godina starijeg brata tako da sam u prvom razredu osnovne pjevušila pjesmu Sultans of Swing. To je uglavnom bilo nerazgovjetno mumljanje koje je završavalo glasnim razgovjetnim (i netačnim)  krajem "we are the sultans of swing"



Stara slava, svaka joj dala (recycle bin)

Pošto sam već ovo razvukla, samo ću ukrtako o regini.


Dakle, Regina se vraća. Nemam ništa protiv, nek se omladina zabavlja. Međutim prva pjesma je nova obrada ranije obrađene pjesme Bijelog Dugmeta. Naravno... ta je pjesma bezvremanski hit iz vremna kada je Dugme  valjalo.

Moje neko genaralno mišljenje o obradama je da su jaaako glupe. Pogotovo kada se uzmu neke odlične pjesme, bezvremenske pjesme. Obrade su razlog zbog kojeg sam prestala poštovati Masima, koji mi je do predzadnjeg-zadnjeg albuma bio praaavo kul. Nešto kao David Bowie sa ovih prostora.



Druga pjesma koja se (ne)davno pojavila je "Ljubav nije za nas". Otpjevao ju je sa zgodnom curom iz Makedonije, Elenom Risteskom. Tako da su osigurali vrćenje spota i u Mk.

Ustvari nemam ništa pametno za reći. Možda sam totalno u krivu što se tiče svega. Možda ovaj novi album Regine bude maestralan. Možda će Davor nakon propalog Punkta i malo znanog Gruntibugli-a napokon "ubosti zrno".

Ubode me u oko. U tekstu o Đibinom koncert ima poseban okvir koji kaže 'vako:

Poklon za par iz publike
Gibonni je priredio i iznenađenje za mladi par iz publike, koji je pozvao na binu i uručio im mašinu za pranje posluđa

02.12.2006.

Štela & Co

Samo da se nadovežem na post ispod. Naime, iako sam bila čvrstih stajališta (folk prizvuka): "Ja poštena, štele neću (majka me nije odgojila na smeću (rekoh da zarimujem u new folck fazonu))", ipak sam (smo) se raspitivala kako ugaziti u područje čika Mite i gospođe Korupcije.

Od ovih friških vozača koje znam, 80 % njih su imali štelu. Ali kada pitaš nekoga:  "Gdje, kako, koliko, kada...", niko ne zna. Ono što sam uspjela saznati je da imaju razne tarife.

Recimo ako vam je želja da položite iz prvog puta, to će vas koštati 100 eura. Kad sam ovo čula, prosto me strah kakvih vozača ima na ovim ulicama našim.

Ako vam je želja da položite iz drugog puta, onda ćete iskašljati 70 eura. A ako ste došli do trećeg i pun vam kurac i polaganja i instruktora i komisije..., onda će te iskeširati 50 eura.

Posegnula sam za legalnim drogama kako bih smirila živce, sjedim na poslu u subotnje jutro i čekam da odzvoni 11:45 te da uzmem produženu pauzu.

30.11.2006.

On the road again, and again, and again....

U subotu polažem vozački po treći put. Treća sreća, reklo bi se. No da li sreća ima ikakve veze sa polaganjem vozačkog ispita?!Učenje sam prošla relativno dobro. Jednim dijelom što silno želim da položim, a drugim što me ne hvata strah i panika od saobraćaja. Poligon mi je bio drama težak. Orjentiri i pizdarije mi ne idu od ruke. Međutim vozlicu svog momka parkiram bez nekih većih problema.

No nisam imala namjeru da pišem o svojoj (ne)stručnosti kad je vožnja u pitanju. Pitam se kako doći do vozačke dozvole.

Kada sam položila testova, svratila sam do auto-škole kako bi dogovorila časove vožnje. U onom sitnom ćaskanju (smaltalk) gospođa koja radi u AŠ pitala me imam li štelu. Rekoh da nemam i niti imam namjeru tražiti. Ubjeđuje ona mene da se ne može položiti bez štele i da bi najpametnije bilo da platim nekome, jer ću se ionako iznaplaćivati izlazaka na polaganje. Sama ideja da tražim štelu bila mi je suluda

Pješaci su glupi, pješaci su spori, zato ih obori.



Uvjerena da znam da vozim i da ću položiti iz prve izašla sam na polaganje i pala. Naime, nisam stala pješaku da pređe ulicu. Ne primijetih da je u datom trenutku pomislio kako bi baš na toj raskrsnici prešao na drugu stranu. Član komisije je naglo zakočio (pri brzini od 8 km/h) i pitao me šta sam uradila. Zbunjena slegla sam ramenima.

- Pa hoćemo li pustiti ovog pješaka da pređe?

Pogledah prema pločniku i vidjeh momka koji je u tom trenutku krenuo da zakorači na pješački prelaz. Da li sam pogriješila i li ne, nisam sigurna. Ali pješaci su bitni a i sama sam pješak (još uvijek) i moram malo bolje paziti na to. Okay, moja greška. Pala sam.

Uplatila sam još dva časa. Instruktor me (po milioniti put) pitao jesam li našla štelu. Moj odgovor je bio negativan, a njegov (ponovljeni) savjet bio... potraži nekoga teško ćeš položiti.

Moj drugi izlazak bio je prožet nervozom koju je trostruko uvećao pms. Pri samom izlasku sa parkinga na Vojničkom polju, član komisije je počeo tersati da požurim. Objasnila sam mu da ne vidim ko mi dolazi sa lijeve strane jer je gomila ljudi stajala na rotoaru i zaklanjala mi pogled.

- Hajde, hajde... nema nikog. (reče u izrazito živčanom tonu)

Ja na gas, kad se iza gomile ljudi pojavi crveni yugo. Hajde, smotah ja tu i krenusmo. Drugi put sam trostruko više pažnje posvetila pješacima. Da sada ne prepričavam kuda me vozao tokom (za polaganje) neobično duge vožnje. Uglavnom... imala sam jedno polukružno, drugo (koje sam izvela katastrofalno jer je se sve odvijalo u gužvi kod pijace Heco). Nalijepio me što sam se prestojila u traku za pravo i desno kad je on rekao da idemo pravo. Ja mu (budala) pokušah objasniti zašto i tako i bla, bla, bla... 25 minuta kasnije vratismo se na mjesto polaska gdje mi je saopštio da sam pala. Bilo je mojih grešaka čiji je glavni krivac bila moja nervoza i obaziranje na sve što je moj suvozač kenjao dok sam vozila.

Kada sam išla uplatiti treći izlazak, gospođa sa početka priče mi reče da joj je moj instruktor rekao da sam sigurna na cesti i savladala vožnju, ali da bi bezbjednije bilo da sebi nađem štelu.

- Jebiga svi hoće pare, tako ako imaš nekoga plati i riješi se belaja.

Ni prekosutra neću imati štelu. Ako ne položim ovaj put, nisam sigurna kada ću sljedeći put izaći jer paaara neeema, plata kasni, a i selim iduće sedmice. Ubiše troškovi. I onda, kako zadržati samouvjerenost kada svi oko mene govore da mi treba štela kako  bi položila vozački ispit. Skill is of no importance, only money is important.  Više ni sama ne znam. Možda veze nemam...  Subota će biti jako interesantna.  Prije vožnje će leći jedan sedativ, samo moram naći neki koji ne sjebe motoričke funkcije i brzinu reakcije.

I danas, tokom vožnje sa instruktorom sjetih se da nisam pitala ko su ustvari članovi komisije. Jel' im to jedini posao ili šta?!

- To su ti ljudi iz policije.

Lijepa nam je policija. Sva sreća pa tamo korupcije nema, jer da ima... zemlja bi nam bila u kurcu...


PS. Ošišala sam se, plava sam... Hm... da li bi neki minjak pomogao u subotu, pitam se?!

 

 

21.11.2006.

Utjecaj frizure na zdrav razum obične žene...

Nakon jednog neuspjelog pokušaja puštanja kose, sada sam u drugom. Prvih 20 i nešto godina sam na glavi imala veliku količinu ufrčkanih dlaka od kojih ni jedna nije stajala na svom mjestu. Posljednje pošteno češljanje doživjema je sa nekih 10 godina, u vrijeme dok me mama timarila. Jednom prilikom sam imala sitni ispad tako što sam počela svoju majku manijakalno čupati tek toliko da vidi kako mi je. No moja majka nikada neće zaista znati kako se osjećam kad češljam kosu, jer sam je naslijedila od oca, koji je oćelavio. I tako, nakon tih 20-ak godina sam otišla kod frizerke da me ošiša. Nakon polusatnog odgovaranja  u kojem su me preklinjali da zadržim svoje diiivne loknice i rezala je kosu po malo, dok joj nisam pokazala na sliku annie lennox koja je stajala u frizeraju i rekla ONAKO HOĆU. Uz komentar, nisi normalna, pretvorila me iz dugogose raščupane brinete u kratko ošišanu plavokosu Annie Lennox.

Početkom 2005. godine odlučila sam prestati sa šišanjem i farbanjem te  pustila kosu da raste. Puštala sam je 3 mjeseca (inače sam se šišala svakih 15-20 dana) i pomislih SUCCESS! Sve dok jedno jutro nisam prespavala i zakasnila na posao. Umila sam se i oprala zube bez gledanja u ogledalo. Medjutim dok sam prolazilći pored ugašenog TV-a učinilo mi se da vidim sjenku Sideshow Boba. Kad ne lez' vraže, na glavi su mi se stvorila 3 gnijezda od spavanja (minimum) i kosa je jednostavno prkosila zakonima gravitacije (a da sam se u tom trenutku malo zadubila, vjerovatno bi srušila još par zakona fizike). Voda/gel/krema/vosak nisu pomogli. Naime poslije tog tretmana izgledala sam kao da glavu nisam oprala 6 mjeseci. Stavila sam jedinu, a uz to i papansku maramu na glavu i otičla na posao. Čim se smjena završila odjurila sam kod frizera da me ostriže.

Posljednji put sam se ošišala u julu. I na opšte oduševljenje mojih roditelja još uvijek me drži to nešišanje. Ipak ja sam tatina vila sa najljepšom kosom na svijetu. Mama me loži da izdržim preko zime... jer gdje ću se šišati po ovoj studeni.

 

Pro and con

"Jaaao kao ti je čudna frizura, ko ti je to davao mini val, baš ti je dobro to uradio." (Dao ga je moj tata mami prije 27 godina). Ima još gomila "da-je-meni-takva-kosa" ljudi kojima sam super sa ovom kosom. "Neeemoj se šišati. Sad izgledaš kao žensko." reče mi kolegica sa posla. To što imam sise pristojne veličine zanemarićemo jer su očito manji faktor ženstvenosti nego duga kosa.

Dvije osobe čija mišljenja cijenim su mi rekle da se ošišam i vratim se u blondu. Naime, ovako sam "samo još jedna riba loše frizure" i "Hajde da barem neke minjake furaš, pa da se čovjek okrene za tobom i dobaci ti nešto. Onako si imala kul friz"

Kako sam već godinama u maratonskoj vezi, a odnedavno i živimo skupa te se postavlja pitanje zašto bi mi bilo bitno da li će neko zamnom dobaciti nešto ili ne. E pa kako stvari stoje reklo bi se da je bitno. Moram iskoristiti frazu u izumiranju i reći da sam se u to vrijeme osjećala moćno. I istina je, dok sam bila kratkokosa plavka znala sam osjetiti poglede na leđima i lagala bih kad bi rekla da su mi smetali. No to se više ne dešava (s tim da sam u posljednjih godinu dana dobila 5-6 kg viška, nema nikakve veze za mojom tezom:)).

A koji *PEEEP* hoću

To je najveći problem. Što ni sama ne znam šta bih. Kao kratko ošišana platinasta plavka sa sivkasto-plavim očima izgledam poprilično zajebano. Sada, k'o  brineta, neloše frizure, kad se pogledam u ogledalo vidim nekoga ko 6 od 7 dana u sedmici ima "bad hair day". Dakle krarkokosa plavka... No u to vremena koliko sam bila kratkokosa, naučila sam poštovati ljude sa malo i nimalo kose. Jebota kako je samo hladno po glavi, a ako kojim slučajem stavim kapu na glavu izgledam ko hodajući falus. A i poželila sam malo dužu kosu. Dakle duga.... Ali ipak... mislim da sam se bolje osjećala sa kratkom... Dakle kratka...

Aaee.... idi u *PEEEP* i ti i tvoja kosa.

17.11.2006.

Puš pauza

Usvojene su izmjene i dopune kodeksa o oglašavanju i sponzorstvu za radio i televiziju. Pa rekoh da iskoristim priliku da malo serem o reklamama. Kodeks je dugačak i možete ga pročitati na stranici RAK-a kao i izmjene i dopune. Jako interesantno štivo, preporučujem da pročitate (dio o djeci mi je neprocjenjiv). Mada bi mogla disertaciju napisati o ovom kodeksu, neću trošiti svoje radno vrijeme na to.

Serimo po domaćem

Već duže vrijeme se kanim oglasiti povodom moronskih kampanja Fabrike duhana Sarajevo. Nisam ja ni xafsing stručnjak niti sam dizajneri ili šta već... ali to ne znači da nemam šta reći na temu.

Kome oni signale šalju?!

Pošto nisam xafsinški stručnak, vjerovatno ne kontam kakve signale mi šalju Indijanski poglavica sa Skenderije i Humphrey Bogart sa zgrade na Grbavici (ili Hrasnom... ja sam vam sa Dobrinje pa se ne razumijem previše). Signale šalje i zanosna indijanka, no ne mogu se sjetiti odakle.

Ako uzmemo u obzir da ja ne kontam te reklame, ima li neko da konta. Možda ih ne kontam zato što nisam xafsinški stručnjak ili copywriter. No ako je to na stvari, kome su onda ovi plakati namjenjeni. Evo šta sam ja iskontemplirala

Indijanski Poglavica

Uzmemo li u obzir jako nesretnu prošlost sjeverno-američkih domorodaca šta mi ovaj plakat može poručiti.

Oni šalju signale (da svratimo na lulu mira)

Oni šalju signale (da general Custer dolazi, svi smo najebali)

Oni šalju signale (Patuljci znaju fol, i drže monopol... Oni šalju signale i vuku ka sebi. Oni šalju signale... Dok pametni šute, govore budale. Dok pametni šute, čekaju finale. lalalala... (Letu štuke))

Indijanka

I ovaj plakat me asocira na nesretnu prošlost nejtiv-amerikansa

Oni šalju signale (da pokupim djecu i bježim)

Oni šalju signale (da je vrijeme da popušim ratnicima prije bitke)

Oni šalju signale (da ćete te najebati kao mi ako pušite)

Humphrey Bogart

Glumac poznat po Casablanci, Malteškom sokolu, cigari u ruci i čaši brandya.

Oni šalju signale (da ćete ako pušite cigare FDS biti poznat glumac)

Oni šalju signale (da je ovo početak jednog divnog prijateljstva)

Oni šalju signale (da ćete pušeći naše proizvode umrijeti od raka grla, BAŠ KAO JA)

Mislila sam se raspisati i o "Daj mi Code" kampanji, ali mora se raditi i zarađivati za život.
13.11.2006.

Povratak bloganju

Kada je tek počelo bloganje na ovim prostorima, bila sam uber blogger. Onda su me ljudi počeli "prepoznavati", prepoznavati sebe u mojim postovima, pitati glupa pitanja, pa sam počela da bježim. Otvorila sam još jedan, pa još jedan blog...

Sada odustajem od toga, vraćam se svom prvom izričaju i svom prvom imenu. Moj prvi blog bio je Žuta Minuta na komšijskom blog servisu u Hrvatskoj. Imala sam i ovdje jedan. Kako sam u fazonu novih početaka, svoja prethodna 2 bloga ostaviću gdje jesu i započeti novu potragu za zdravim razumom.
 


LINKZ

MEJL

BLOGZ

JEDI-JEDI-JEDI
42268